Cilj istraživanja bio je ispitati percipiranu potrebu za supervizijom i spremnost za uključivanje u superviziju kod psihijatrijskih medicinskih sestara i tehničara te njihovu povezanost s profesionalnim stresom, sagorijevanjem i emocionalnim naporom. Istraživanje je provedeno presječnim dizajnom na uzorku N = 164 ispitanika zaposlenih u psihijatrijskim bolnicama i klinikama, primjenom samoprocjenskih mjera. Rezultati potvrđuju postojanje nesklada između percipirane potrebe i spremnosti za uključivanje u superviziju. Ispitanici sa srednjom stručnom spremom iskazivali su nižu percipiranu potrebu i manju spremnost za uključivanje, unatoč višoj razini profesionalnog stresa. Percipirana potreba bila je pozitivno povezana s profesionalnim stresom, iscrpljenošću i hinjenjem emocija, a otuđenost i ukupno sagorijevanje bili su negativno povezani sa spremnošću za uključivanje. Regresijske analize pokazale su da obrazovanje i ukupni profesionalni stres predviđaju percipiranu potrebu, a spol i obrazovanje predviđaju spremnost za uključivanje. Nalazi upućuju na važnost organizacijski podržane i sustavno strukturirane implementacije supervizije u psihijatrijskim ustanovama.
Lucijana Rupić Krstić (Thu,) studied this question.