Utvrđivanje pravne prirode nadzornih postupaka javnopravnih tijela nije jednostavan zadatak, ponajprije zbog činjenice da uprava može istodobno biti i subjekt i objekt nadzora. Ovaj rad razmatra temeljne kriterije za razlikovanje pojedinih vrsta nadzora te ih, radi preglednosti, dijeli na dvije osnovne skupine: unutarnji nadzor i vanjski nadzor. Unutarnji nadzor obuhvaća instancijsku kontrolu i upravni nadzor, no u radu se pokazuje da razgraničenje između unutarnjeg i vanjskog nadzora u praksi nije uvijek jasno, osobito u situacijama kada se inspekcijskim nadzorom nazivaju postupci koje jedno javnopravno tijelo provodi nad drugim. Posebna pozornost posvećena je pitanju primjene Zakona o općem upravnom postupku (ZUP). Analiza pokazuje da primjena ZUP-a ovisi o pravnoj naravi konkretnog nadzora odnosno o tome odlučuje li se u postupku o pravima, obvezama ili pravnim interesima nadziranih subjekata. Za razliku od unutarnjeg nadzora, inspekcijski nadzor i druge oblike vanjskog nadzora nad fizičkim i pravnim osobama, potrebno je smatrati upravnim postupcima od njihova pokretanja. Primjena ZUP‑a u tim postupcima ključna je radi osiguranja temeljnih načela na kojima počiva vladavina prava, što uključuje zakonitost, pravnu sigurnost, jednakost pred zakonom te pristup sudskoj zaštiti.
Ofak et al. (Tue,) studied this question.