U članku se u osnovnim crtama izlažu osnovne postavke teksta Marijana Tkalčića Predmet i metode estetike , odnosno njegove filozofije stvaralaštva. Prema Tkalčiću, predmet je estetike »umjetnost u najširem značenju te riječi«, a sama umjetnost je dijalektički odnos između čovjeka i tzv. objektivne stvarnosti ili »specifično razračunavanje između čovjeka i objekta«. Drugim riječima, umjetnička je spoznaja »specifična slika objektivne stvarnosti«. Dočim je estetski fenomen po Tkalčićevu uvidu tročlani sklop koji čine receptivni estetski subjekt, umjetničko djelo i umjetnik, pa s obzirom na to Tkalčić prepoznaje objektivističku i subjektivističku estetiku kao dva osnovna suvremena pravca u estetici. Tkalčić smatra da oba pravca imaju zapravo metafizički značaj, pa tako objektivistička estetika, po njegovu sudu, počiva na metafizičkom odnosu transcendencije subjekta spram objekta, dok subjektivistička estetika polazi od misli o lijepome kao subjektivnom atributu djela te je stoga prožeta relativizmom estetičkoga suđenja. Pojam stvaralaštva Tkalčić naposljetku povezuje s pojmom zbivanja kao »konačnim« ili »nedovršenim« sebekretanjem odnosno sebenadilaženjem, dakako posredstvom čovjeka, »totaliteta« kao sklopa onoga »ostvarenog« i »neostvarenog«. Tkalčićevo poimanje umjetnosti i stvaralaštva zasniva se dakle na Marxovoj materijalističkoj filozofiji odnosno dijalektičkom materijalizmu kao pokušaju »filozofijsko-transmetafizičkog ozbiljenja metafizičke filozofije«, pa se stoga krajnji smisao zbivanja odnosno stvaralaštva može svesti upravo na apsolutnu slobodu kao praksu ili sebeproizvodnju materijalnog bitka.
Tomislav Škrbić (Tue,) studied this question.
Synapse has enriched 5 closely related papers on similar clinical questions. Consider them for comparative context: