Obiteljski odnos između roditelja i djeteta započinje djetetovim rođenjem, a norme kojima se reguliraju instituti za utvrđivanje istine o podrijetlu temelj su za uspostavu pravne dimenzije toga odnosa koja ga stavlja pod zaštitu u različitim pravnim sferama. Stoga je važno da ove norme omoguće pravodobno usklađivanje činjeničnog i pravnog stanja, te da otvore prostor za ostvarenje ljudskog prava na privatni i obiteljski život. Rad se bavi pitanjem učinkovitosti nacionalnih mehanizama zaštite identiteta pojedinca kroz pravo na saznanje istine o podrijetlu, te usklađenošću nacionalnih instituta s međunarodnim i europskim standardima zaštite u predmetnom području. Analiziraju se relevantni globalni i regionalni međunarodni dokumenti, te se upućuje na praksu Europskog suda za ljudska prava koja je važna za budući razvoj hrvatskog obiteljskog zakonodavstva u dijelu kojim se reguliraju mehanizmi utvrđivanja i osporavanja majčinstva i očinstva. Daje se ocjena važećih pravnih rješenja, skreće pozornost na nužnost zakonskih reformi s ciljem osiguravanja učinkovitije zaštite prava na saznanje podrijetla i identiteta pojedinca, te se naglašava važnost provođenja daljnjih analiza koja će potaknuti nužne legislativne promjene.
Nataša Lučić (Tue,) studied this question.