Obrađujući jednu neispričanu epizodu višestrukih “isprepletenih” genocida pod ustaškim režimom, predmet ovog članka je ubojstvo sto šest pacijenata zagrebačke psihijatrijske bolnice “Vrapče”, koje su ustaške vlasti provele u kasnim fazama Drugog svjetskog rata. Prema dostupnoj dokumentaciji, ustaške vlasti planirale su akciju od sredine 1944. te 1. oktobra 1944. izvršile raciju u bolnici i uhitile sto sedam pacijenata – šezdeset devet Srba, trideset šest Židova i dvoje Hrvata, od kojih je jedna pobjegla tijekom uhićenja – koji potom nestaju u koncentracijskim i logorima smrti, neki izgledno i u Jasenovcu. Niti jedan od odvedenih pacijenata nikada se nije vratio. Ova epizoda genocidnog nasilja demonstrira neumoljivu revnost ustaškog pokreta, čak i u tako kasnoj fazi rata koji je očito bio izgubljen, te dinamiku njegove složene ideologije, ukazujući na neke ključne razlike između ustašizma i nacizma kao povezanih ali zasebnih ideoloških sustava pod okriljem europskog fašizma dvadesetog stoljeća.
Danijel Matijević (Thu,) studied this question.