Od naslidovan’ja Isukarstova i od pogarjen’ja tašćin segasvitnjih Marka Marulića najstariji je poznati prijevod na hrvatski jezik glasovitoga srednjovjekovnog djela De imitatione Christi , čije se autorstvo danas najčešće pripisuje Tomi Hämmerkenu, rođenomu u njemačkom mjestu Kempenu (otuda i Toma Kempenac, odnosno Toma Kempenski). Djelo je vrlo brzo nakon što se pojavilo postalo popularno, a to je ostalo i do naših dana, što potvrđuje i danim mu nazivom „peto evanđelje”. Marko Marulić preveo ga je s latinskoga jezika na hrvatski godinu dana prije negoli je napisao svoju Juditu , ep po kojemu će postati ocem hrvatske književnosti . Riječ je o čakavskoj stilizaciji književnoga jezika na samom kraju 15. stoljeća. Naslidovan’je je prvi put cjelovito objavljeno tek 1989. godine, i to u dva neovisna izdanja: jedno je izdanje priredio Milan Moguš, a drugo su pripremili Zvonimir Kulundžić i Julije Derossi.U ovome će se radu u kratkim crtama analizirati latinski izvornik i problemi povezani s njegovim autorstvom te dati pregled hrvatskih prijevoda, s osobitim osvrtom na značenje Marulićeva prijevoda i njegovo mjesto u hrvatskoj kulturnoj povijesti te na njegovu sudbinu ( Londonski rukopis , Zadarski rukopis , nestanak). Također će se analizirati sadržaj Naslidovan’ja unutar u kontekstu tekstova nastalih u duhu nove pobožnosti. Tekstu Naslidovan’ja pristupa se stoga iz različitih perspektiva (tekstološke, književnopovijesne i jezičnopovijesne), čime se daje i obuhvatna filološka analiza.
Horvat et al. (Thu,) studied this question.