Nakon što se u uvodnom dijelu upućuje na promišljanje o želji iz interdisciplinarnoga kuta gledanja te upozorava na želju kao važan biblijski i teološko-duhovni pojam, članak u nastavku elaborira iščeznuće želje u promjeni epohe. Pritom se upućuje na činjenicu da je kapitalističko-konzumeristička ideologija, želeći načiniti sretnoga čovjeka (homo felix), pretvorila toga istoga čovjeka u roba konzumerističkoga poretka što je dovelo do mortifikacije želje te do stvaranja pseudoželja i zamjene želja potrebama. U drugom dijelu rad upućuje na snagu želje razlikujući je od potrebe i vežući je uza zakon i ograničenja, jer samo u tome kontekstu želja može biti željom. Treći dio rada, prije samoga zaključka, donosi tri lica želje tematizirajući zavidnu želju, želju za Drugim kojom je moguće izliječiti zavidnu želju te se na koncu bavi pitanjem želje ni za čim, koja je jedno od glavnih obilježja hipermodernoga čovjeka.
Hrvoje Kalem (2025) studied this question.