Suvremeno obrazovanje medicinskih sestara suočava se s izazovom učinkovitog povezivanja teorijskih znanja i praktičnih vještina, osobito u kontekstu ubrzanog tehnološkog razvoja i sve složenijih zahtjeva zdravstvenog sustava. Digitalne tehnologije i virtualni alati sve se češće primjenjuju u nastavnom procesu kao potpora razvoju profesionalnih kompetencija i boljoj pripremi učenika i studenata za kliničku praksu. Ovaj rad prikazuje ulogu, mogućnosti i ograničenja primjene virtualnih alata u povezivanju teorije i prakse u obrazovanju medicinskih sestara. Rad je koncipiran kao stručni rad temeljen na analizi relevantne domaće i međunarodne znanstvene i stručne literature te prikazu primjera dobre prakse primjene digitalnih, simulacijskih i virtualnih tehnologija u nastavi zdravstvene njege. Analizirani su različiti oblici virtualnih alata, uključujući virtualnu i proširenu stvarnost, simulacijske tehnologije i Human Patient Simulator, s naglaskom na njihove pedagoške učinke, doprinos razvoju kliničkog razmišljanja te izazove povezane s njihovom primjenom. Zaključno, virtualni alati predstavljaju vrijedan dodatak obrazovanju medicinskih sestara, no njihova učinkovitost ovisi o promišljenoj pedagoškoj integraciji, dostupnosti resursa i razini digitalnih kompetencija nastavnika. Njihova planska i uravnotežena primjena, kao nadopuna kliničkoj nastavi, može doprinijeti kvalitetnijem povezivanju teorije i prakse te boljoj pripremi učenika i studenata za zahtjeve suvremene kliničke prakse.
Maceković et al. (2026) studied this question.