Uloga je medicinske sestre za vrijeme masivne transfuzije (MT) višestruka, a istovremeno slabo definirana. Medicinska sestra doprinosi liječenju krvarećih pacijenata ovisno o stupnju obrazovanja i kompetencija te ulozi unutar tima. Prije samog početka MT-a i aktivacije protokola, upravo su medicinska sestra / medicinski tehničar oni koji primijete prve znakove da pacijent krvari. Služeći se modernim metodama monitoriranja i vođeni iskustvom, upravo su oni osobe koje su izravno uz pacijenta od prijema i prvi započinju nešto što ubrzo postane MT. U procesu ispunjavanja potreba krvarećih pacijenata javljaju se mnogi izazovi koje medicinska sestra mora autonomno adresirati, a istovremeno sudjelovati u radu tima. Organizacijski su izazovi jedan od najvažnijih čimbenika, posebno u trenucima kad je svaka sekunda važna. Oni se pojavljuju na sve strane, od koordinacije tima medicinskih sestara / medicinskih tehničara, pa do koordiniranja tog istog tima unutar većeg multidisciplinarnog tima u jedinici intenzivne medicine (JIM) i na kraju do koordiniranja sa službama unutar bolnice kao što su laboratorij i transfuzija. Republika Hrvatska (RH) nema protokole za MT, pa tako nema ni protokole za sestrinsku organizaciju unutar MT-a, što ne iznenađuje jer su se takve protokolizirane smjernice tek počele pojavljivati u najvećim svjetskim medicinskim centrima. Medicinske sestre / medicinski tehničari koji ispunjavaju organizacijske uloge u procesu MT-a oslanjaju se na svoje vještine, iskustvo i znanje. Iako je to značajan doprinos, postojanje lako primjenjivih protokola moglo bi dati zadovoljavajuće rezultate u koherentnom odnosu s tim istim znanjem i iskustvom.
Stanešić et al. (Thu,) studied this question.