Rad analizira transformacije kolektivnih identiteta u Bosni, Srpskoj zemlji i Humskoj zemlji između X i XIV vijeka, polazeći od teze da su rat, politički konflikt i granični režimi presudni faktori u oblikovanju srednjovjekovnih oblika pripadnosti. Na osnovu franačkih, vizantijskih, papinskih i domaćih diplomatskih izvora pokazuje se da odrednice poput Srbin, Bošnjanin, Sclavus, Vlah, natio i ethnos ne predstavljaju stabilne etničke kategorije, već političko-pravne označitelje nadležnosti, lojalnosti i teritorijalne organizacije. Posebno se razmatra pojava termina Bošnjanin u XIV vijeku kao integrativne oznake podanika bosanske države, koja postepeno preuzima primat nad ranijim nazivom Srbin u diplomatskoj praksi, bez potpunog identitetskog diskontinuiteta. Ova promjena tumači se kao rezultat ratova, vazalnih prekompozicija i institucionalne potrebe za širim političkim okvirom pripadnosti. Zaključno, rad argumentuje da je identitet u srednjovjekovnoj Bosni bio dinamična kategorija oblikovana konfliktom i pravnom praksom, a ne statična etnička konstanta.
Vuk Bačanović (Thu,) studied this question.