Rad analizira normativni odnos između ispravka informacije i tužbe za naknadu štete prema Zakonu o medijima, s posebnim naglaskom na procesne pretpostavke propisane čl. 22. st. 2. Zakona o medijima. Institut ispravka koncipiran je kao primarni oblik, ali i kao uvjet za ostvarivanje sudske zaštite, dok je naknada štete predviđena tek kao dopunski mehanizam. U radu se ukazuje na probleme koje stvara obveznost prethodnog zahtjeva za ispravak u kombinaciji s kratkim prekluzivnim rokovima, što u praksi rezultira ograničenjem pristupa sudu i odstupanjem od svrhe instituta. Analiza sudske prakse ukazuje da ispravak često djeluje isključivo kao formalna procesna pretpostavka, dok hibridna odgovornost nakladnika dodatno potvrđuje potrebu za preciznim normativnim uređenjem. Zaključuje se da je nužno jasnije definirati sadržaj i granice procesnih pretpostavki propisane čl. 22. st. 2. Zakona o medijima te jasno razgraničiti ulogu ispravka i naknade štete kako bi se osigurala predvidljiva i učinkovita zaštita prava osobnosti u medijskom pravu.
Galiot et al. (Thu,) studied this question.
Synapse has enriched 5 closely related papers on similar clinical questions. Consider them for comparative context: