U ovom radu bavimo se razumijevanjem i tumačenjem Girardove mimetičke teorije kojom na temelju profanih književnih i biblijskih tekstova tumači mimetičko nasilje kao izvor religijskih i kulturnih ograničenja ili kanaliziranja nasilja na društvenoj razini. Mimetizam zajedno s mehanizmom žrtvenoga jarca u mitskoj interpretaciji kanalizira nasilje prema lažnom i privremenom miru, a zapravo ga podržava i perpetuira u obrednom i žrtvenom obliku. Tek je biblijska antropologija, posebice novozavjetna, demistificirala i raskrinkala mitsku žrtvenu logiku, otklanjajući sliku o Bogu kao nasilnom i krvožednom božanstvu koje treba umiriti krvlju. U evanđeoskim prikazima Isusove smrti na križu Girard vidi konačno dokidanje žrtvenog mehanizma i logike jer se tu stvarnost promatra iz perspektive nevinosti žrtve, a ne iz perspektive progonitelja koji, čineći žrtvu žrtvom, pokušavaju uspostaviti društveni mir, a zapravo samo perpetuiraju mimetičko nasilje i vode društvo u propast. Krist je samo izvanjski gledano žrtva, a zapravo se radi o njegovu predanju Ocu iz ljubavi, što je jedini ispravni put dokidanja nasilja. Rad smo podijelili u tri cjeline, tumačeći najprije mimetičku teoriju i mehanizam žrtvenog jarca, potom Kristov križ kao raskid s nasiljem i na kraju smo uvažili neke kritike i prigovore Girardovoj teoriji.
Vidović et al. (Tue,) studied this question.