Cilj ovoga istraživanja jest ispitati utjecaj strateškog planiranja na uspješnost zdravstvenih ustanova, s posebnim naglaskom na njegovu primjenu u Bosni i Hercegovini (BiH) te usporedbu s međunarodnim praksama. Istraživanje je provedeno primjenom mješovitoga metodološkog pristupa, koji je uključivao sekundarnu analizu relevantne literature te primarnu kvantitativnu analizu provedenu upitnikom. Anketa je distribuirana u 15 javnih i privatnih zdravstvenih ustanova u BiH, uključujući kliničke centre, domove zdravlja i specijalizirane bolnice. Ukupno su prikupljena 183 valjana odgovora medicinskog i nemedicinskog osoblja, uključujući liječnike, medicinske sestre i rukovodeće djelatnike. Ključne ispitivane dimenzije obuhvaćale su postojanje formalnoga strateškog plana, internu komunikaciju i sudjelovanje zaposlenika u procesu planiranja, zadovoljstvo i motivaciju zaposlenika te zadovoljstvo pacijenata temeljeno na subjektivnim procjenama. Rezultati istraživanja pokazuju da zdravstvene ustanove koje primjenjuju strateško planiranje bilježe veću učinkovitost (+14,0 %), veće zadovoljstvo pacijenata (+16,2 %) te manji broj neželjenih događaja (–32,6 %). Nadalje, ustanove u BiH koje imaju formalni strateški plan ostvaruju +19 % bolju internu komunikaciju i 12,0 % višu razinu motivacije zaposlenika u usporedbi s ustanovama bez strateškog plana. Zaključno, istraživanje potvrđuje da strateško planiranje znatno pridonosi poboljšanju kvalitete, učinkovitosti i održivosti zdravstvenih usluga, osobito u tranzicijskim zdravstvenim sustavima poput sustava Bosne i Hercegovine.
Kršlak et al. (Thu,) studied this question.
Synapse has enriched 5 closely related papers on similar clinical questions. Consider them for comparative context: