Mucanje je komunikacijski poremećaj koji često ima negativan učinak na psihosocijalno funkcioniranje pojedinaca, uključujući povećanu razinu socijalne anksioznosti. U ovom istraživanju ispitivali smo odrednice socijalne anksioznosti kod osoba koje mucaju i ulogu psihološke otpornosti - kao potencijalnog zaštitnog čimbenika u odnosu samoprocijenjene jačine mucanja i anksioznosti. Online upitnik ispunilo je 96 odraslih osoba koje mucaju. Rezultati pokazuju pozitivnu povezanost samoprocijenjene jačine mucanja i socijalne anksioznosti, osobe koje procjenjuju jačim svoje mucanje pokazuju višu razinu socijalne anksioznosti. Hijerarhijska regresijska analiza pokazuje da psihološka otpornost i socijalna podrška objašnjavaju dodatnu količinu varijance socijalne anksioznosti, povrh one već objašnjene sociodemografskim varijablama i samoprocijenjenom jačinom mucanja. Ženski rod, viša samoprocijenjena jačina mucanja i niža psihološka otpornost - prediktori su socijalne anksioznosti u konačnom modelu, pri čemu je samoprocijenjena jačina mucanja najsnažniji. Iako je psihološka otpornost negativno povezana sa socijalnom anksioznošću, suprotno očekivanjima, nije se pokazala statistički značajnim moderatorom odnosa samoprocijenjene jačine mucanja i socijalne anksioznosti. Nalazi upućuju na važnost dodatnog istraživanja faktora izravno povezanih s govornim iskustvima osoba koje mucaju, a koji bi mogli pomoći boljem razumijevanju psiholoških posljedica mucanja. Rad donosi i praktične implikacije za planiranje podrške i terapijskih pristupa usmjerenih emocionalnom osnaživanju osoba koje mucaju.
Čatipović et al. (Wed,) studied this question.