U radu se razmatra kvaliteta visokog obrazovanja kao javne usluge u Republici Hrvatskoj, polazeći od pretpostavke da se ona u akreditacijskom režimu prvenstveno očituje kroz zakonitost i postupovnu urednost upravnih akata i radnji koje omogućuju početak izvođenja studija i upis pristupnika. Istraživačko pitanje usmjereno je na to u kojoj mjeri postupci inicijalne akreditacije i povezani upravni akti osiguravaju zakonit, postupovno koherentan i vremenski usklađen početak izvođenja studijskog programa te javnopravnost pristupnika u upisnom postupku. Metodološki, rad kombinira dogmatsko-pravnu analizu i interpretaciju pozitivnog prava, institucionalnu analizu uloge i ovlasti Agencije za znanost i visoko obrazovanje te ministarstva nadležnog za visoko obrazovanje, kvalitativnu analizu relevantnih dokumenata (zakona, podzakonskih akata, izvješća i akata u akreditacijskim postupcima) te analizu različitih modela uređenja visokog obrazovanja radi kontekstualizacije standarda kvalitete. Empirijski dio rada temelji se na studijama slučaja dislociranog sveučilišnog prijediplomskog studija Logopedija Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u Splitu i sveučilišnog diplomskog studija Agronomija Mediterana Sveučilišta u Splitu, odabranih zbog javno dostupne dokumentacije i izostanka relevantne sudske prakse. Nalazi upućuju na odstupanja koja dovode u pitanje proceduralnu predvidljivost i koherentnost (osobito u pogledu upisnih rokova i kanala) te na vremensku neusklađenost upravnih odluka s normativnim pretpostavkama početka izvođenja studija, što slabi preventivnu funkciju vanjskog osiguravanja kvalitete. Zaključno, rad ukazuje na strukturni jaz između normativno postavljenih standarda i provedbene učinkovitosti te predlaže de lege ferenda jačanje procesnih jamstva, razradu nadzorne odgovornosti i dodatnu standardizaciju (uključujući digitalnu integraciju) upisnih postupaka radi jačanja zakonitosti, transparentnosti i ravnopravnosti pristupnika.
Ivica Šušak (Thu,) studied this question.