Ignac Kristijanović (1796.–1884.), svećenik Zagrebačke nadbiskupije, bio je nabožni autor, pučki prosvjetitelj, gramatikograf i prevoditelj više knjiga Svetoga pisma, od kojih su neke objavljene u njegovim lekcionarima, kalendaru Danica zagrebečka ili su nažalost ostale u rukopisu. U Danici zagrebečkoj »za prosto leto 1846.« Kristijanović je objavio Knjigu Judite iz Svetoga pisma Staroga zakona na horvatski prenešenu po Ignacu Kristijanović, kapelskem plebanušu, opremivši je raznim paratekstnim bilješkama, kao što su uvod, naslovi poglavlja i podnožne bilješke iz kojih je razvidna njegova prevodilačka i urednička namjera. Kristijanović Juditu predstavlja u kontekstu kanonske knjige i primjera viteškog čina biblijske junakinje, koja se može i mora čitati na podvučenje i opominanje, ali mu je u prvom planu isticanje dinamične i zanimljive fabule, čime želi privući čitatelje. U podrubnim bilješkama, pak, pruža razna povijesna i zemljopisna objašnjenja kako bi čitatelji lakše pratili i razumjeli radnju, ali i moralna jer smatra nužnim opravdati Juditinu prijevaru poduzetu u ime višeg cilja. Kristijanović je vezan uzusima svojeg vremena, da prijevod mora biti doslovan i iz Vulgate, a njegovu komunikativnost osigurava paratekstom, kako bi ostvario svoj dvostruki cilj, pouku i zabavu čitatelja. Na čvorištu toga dvoga nalazi se kritično mjesto, Juditina obmana i ubojstvo Holoferna, o čijem razrješenju ovisi i uspjeh Kristijanovićeva traduktološkog poduhvata.
Beck et al. (Wed,) studied this question.
Synapse has enriched 5 closely related papers on similar clinical questions. Consider them for comparative context: