Jugoslavenska vanjska politika tijekom 1950-ih i 1960-ih godina bila je određena trima ključnim faktorima: odnosom sa Sovjetskim Savezom i Sjedinjenim Američkim Državama te politika nesvrstanosti. Međutim, održavanje ravnoteže među tim elementima nerijetko je bilo otežano zbog njihove sveprisutne kontradiktornosti. Sve šira međunarodna suradnja Jugoslavije i njezino javno zagovaranje vanblokovske politike izazivali su negativne reakcije u određenim američkim političkim krugovima tijekom 1950-ih godina. Dio američkog tiska i kongresmena povezivao je nesvrstanost sa Sovjetskim Savezom što je dovodilo do sve češćih zahtjeva za revizijom jugoslavensko-američkih odnosa. Antijugoslavenski sentiment svoj vrhunac dosegao je 1961. godine nakon prosovjetskog i antinesvrstanog govora Josipa Broza Tita na Beogradskoj konferenciji. Sukobi između američke izvršne i zakonodavne vlasti trajali su gotovo godinu dana, no usprkos protivljenju Kennedyjeve administracije, Kongres je 1962. godine Jugoslaviji ukinuo status „najpovlaštenije nacije“.
Karlo Jagatić (Thu,) studied this question.