Dosadašnja istraživanja nad punoljetnim građanima Republike Hrvatske pokazuju da su građani slabo upoznati sa svojom mogućnošću sudjelovanja u e-savjetovanju, tj. postupku donošenja zakona u Republici Hrvatskoj. Prisutan je ubrzani rast informacijsko-komunikacijske tehnologije, ali se kao jedan od negativnih faktora koji utječe na postupak e-savjetovanja pokazuje njegovo slabo poznavanje. Recentna istraživanja nisu se bavila čimbenicima koji utječu na odluku srednjoškolske populacije za sudjelovanjem u postupku e-savjetovanja. Stoga se ovaj rad bavi analizom institucionalnih pokazatelja provedbe javnih savjetovanja i ispitivanjem čimbenika koji utječu na odluku srednjoškolske populacije o budućem sudjelovanju u e-savjetovanju prilikom donošenja zakona u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno u dvije faze. U prvoj fazi analizirana su službena izvješća Vlade Republike Hrvatske o provedenim savjetovanjima (2015. – 2022.) i izvješća Povjerenika za informiranje o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Rezultati pokazuju da se broj savjetovanja u promatranom razdoblju povećava, ali da istodobno broj sudionika opada, pri čemu većina savjetovanja traje kraće od 30 dana. Unatoč visokoj razini digitalne povezanosti i rastu korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije te broju e-savjetovanja, nije zabilježen porast građanskog sudjelovanja u e-savjetovanjima. U drugoj fazi provedeno je anketno istraživanje među 239 učenika srednjih škola u Primorsko-goranskoj i Zadarskoj županiji tijekom svibnja i lipnja 2024. godine, s ciljem ispitivanja utjecaja formalnog obrazovanja roditelja, informatičke pismenosti, školske edukacije o građanskim pravima i motivacije srednjoškolske populacije kao čimbenika za spremnost učenika za uključivanje u e-savjetovanja. Analiza prikupljenih podataka provedena je primjenom hi-kvadrat testa, logističke regresije i T-testa nezavisnih uzoraka. Rezultati pokazuju da formalno obrazovanje roditelja značajno utječe na odluku učenika o sudjelovanju u e-savjetovanju, dok informatička pismenost nema statistički značajan utjecaj. Najvažniji čimbenik pokazala se školska edukacija o građanskim pravima, koja značajno povećava motivaciju učenika za sudjelovanje. Iako je motivacija učenika visoka, nije pronađena statistički značajna povezanost između motivacije i stvarne namjere sudjelovanja. Rezultati tako pokazuju da institucionalni i tehnološki preduvjeti za participaciju postoje, ali da su ključni problemi edukativne prirode te da su povezani s povjerenjem sudionika u proceduru/sustav. U tom se kontekstu građanska i medijska pismenost, koje se razvijaju formalnim obrazovanjem, pokazuju presudnom za razvoj aktivnog građanstva i povećanje uključivanja mladih u procese e-demokracije.
Mustać et al. (Thu,) studied this question.