Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos automatskih misli tijekom učenja i školskog uspjeha, s naglaskom na medijacijskoj ulozi kognitivnog i fiziološkog aspekta ispitne anksioznosti. U istraživanju je sudjelovalo 256 učenika šestih i sedmih razreda osnovne škole (52,8 % učenica; Mdob = 12,80 godina, SDdob = 0,73). Primijenjeni su validirani upitnici automatskih misli i ispitne anksioznosti te su prikupljeni podaci o općem uspjehu učenika i procjeni zadovoljstva sobom kao učenikom. Analizom traga utvrđen je pozitivan izravan efekt pozitivnih automatskih misli na učenikovo zadovoljstvo, dok su misli koje opisuju manjak motivacije i interesa za učenje pozitivno utjecale na zaključnu ocjenu. Misli koje odražavaju strah od neuspjeha pokazale su negativan izravan efekt na mjere školskog uspjeha, pri čemu je odnos djelomično posredovan fiziološkim znakovima ispitne anksioznosti. Dobiveni nalazi pridonose razumijevanju emocionalno-kognitivnih mehanizama školskoga funkcioniranja te upućuju na važnost njihove integracije u školske preventivne i intervencijske programe.
Ivana Ivančić (Wed,) studied this question.