Integrating Expressive Arts Techniques Into Guided Forest Therapy Through A Model Of Facilitation In Nature

U suvremenom kontekstu obilježenom sve izraženijom disocijacijom između čovjeka i prirodnog okruženja, raste interes za intervencije koje ponovno uspostavljaju tu povezanost i doprinose psihofiziološkoj dobrobiti. Šumska terapija (eng. forest therapy, FT) predstavlja strukturirani oblik vođenog boravka u prirodi koji potiče senzornu percepciju, usporavanje i relacijsko iskustvo okoline, no u svojoj dominantnoj praksi često ostaje na razini iskustva bez sustavne psihološke obrade. Cilj ovoga rada bio je analizirati ulogu ekspresivnih umjetničkih tehnika unutar vođenih procesa šumske terapije te predložiti konceptualni model njihove integracije kao facilitacijskog alata. Rad se temelji na narativnom preglednom pristupu s elementima konceptualne sintesinteze, pri čemu su analizirani radovi iz područja ekspresivne umjetničke tehnike, njezine primjene u prirodnom okruženju te literature koja definira strukturu FT procesa. Rezultati analize ukazuju da ekspresivne umjetničke tehnike mogu imati ključnu ulogu u prijelazu između neposrednog iskustva i njegove refleksivne integracije. Predloženi model integracije temelji se na trima fazama: senzornoj, ekspresivnoj i refleksivnoj, a koje omogućuju postupno produbljenje iskustva od percepcije prema simbolizaciji i stvaranju značenja. Posebna pažnja posvećena je diferencijalnoj primjeni ekspresivnih medija u odnosu na psihološke potrebe sudionika i dinamiku procesa. Zaključno, integracija ekspresivnih umjetničkih tehnika u šumsku terapiju predstavlja konceptualno i praktično relevantan smjer razvoja „nature-based“ intervencija. Takav pristup omogućuje zadržavanje iskustvene prirode boravka u prirodi, uz istovremeno uvođenje strukture koja podržava dublju psihološku obradu i integraciju iskustva. Potrebna su daljnja istraživanja radi empirijske provjere predloženog modela i razvoja standardiziranih facilitacijskih protokola.