Ovaj rad analizira odnos između digitalne pismenosti, percepcije manipulacije, percepcije rizika i algoritamske svijesti u oblikovanju povjerenja korisnika u sigurnosne strategije digitalnih platformi. Teorijski okvir rada temelji se na konceptu paradoksa algoritamske svijesti, prema kojem veća informiranost o digitalnim sustavima ne vodi nužno većem povjerenju, nego može pojačati skepsu i osjetljivost na rizike. Istraživanje je provedeno na uzorku od 523 sudionika u dobi od 18 do 35 godina. Podaci su analizirani primjenom faktorske analize, višestruke i hijerarhijske regresijske analize, analize varijance i strukturnog modeliranja. Rezultati pokazuju da su digitalna pismenost, percepcija manipulacije i percepcija rizika statistički značajni negativni prediktori povjerenja u sigurnosne strategije platformi, pri čemu se percepcija manipulacije pokazala najsnažnijim negativnim prediktorom. Potvrđen je i statistički značajan moderacijski učinak percepcije rizika na odnos između algoritamske svijesti i povjerenja. Dodatno su utvrđene značajne razlike prema spolu i razini digitalne pismenosti, pri čemu digitalno pismeniji korisnici iskazuju veći skepticizam, a sudionice veću osjetljivost na sigurnosne rizike. Doprinos rada ogleda se u modelu koji povjerenje u digitalne platforme objašnjava kao rezultat međudjelovanja znanja, percepcije manipulacije i procjene rizika, a ne kao automatsku posljedicu digitalne kompetencije. Nalazi upućuju na potrebu za pristupima digitalnoj sigurnosti koji istodobno jačaju transparentnost, korisničku autonomiju i kritičko razumijevanje algoritamskih procesa.
Marija Gombar (Wed,) studied this question.