Književnik i političar, Ivan Dežman (Rijeka 1841. – Zagreb 1873), svojim se javnim djelovanjem svrstao u krug osoba koje su bitno utjecale na oblikovanje hrvatske devetnaestostoljetne stvarnosti. Iako je većinu života proveo Zagrebu, njegovo naslijeđe obilježava i kulturnu povijest rodne mu Rijeke gdje je počeo formirati domoljubne i književne misli. Autor je mnogih popularno-znanstvenih članaka, kao i rječnika liječničke terminologije, čime je postao prvim nacionalnim medicinskim piscem. U beletristici se okušao kao pisac povijesne pjesme, romantičnoga epa, lirskih i epskih pjesama te pripovijetki. Književno stvaralaštvo uglavnom je objavljivao u časopisu Vienac, a njega je i uređivao nakon smrti Ivana Perkovca, od 17. travnja 1871. pa do 11. svibnja 1872. godine kada ga nasljeđuje Franjo Marković. Fokus rada bit će usmjeren prema Dežmanovu djelovanju oko poučavanja čitateljske publike o nužnosti brige o zdravlju. Povezujući liječničku djelatnost s literarnim načinom izražavanja, razvio je osobiti stil priopćavanja medicinske građe u okviru utilitarnih potreba i napose, domorodnih tendencija razdoblja.
Ivona Smolčić (Thu,) studied this question.