Rizici prirodnih katastrofa u osiguranju

Rad istražuje i analizira rizike prirodnih katastrofa u osiguranju (imovine) te određuje pojam rizika, klimatskih rizika, prirodne katastrofe i rizika prirodne katastrofe, ističući njihove posebnosti i značajke, poput velikih razmjera šteta i nedostatka univerzalne definicije rizika prirodne katastrofe u osiguranju. Rizik se analizira kao ključni element ugovora o osiguranju prema ZOO-u koji ističe da rizik mora biti budući, neizvjestan i neovisan o volji ugovornih strana, ali i kao središnji aspekt upravljanja rizicima prema ZOS-u, koji ima drukčiji pristup te podrazumijeva identifikaciju, procjenu, preuzimanje rizika, oblikovanje pričuva i tehnike smanjenja rizika. Rad predlaže definiciju rizika prirodnih katastrofa u osiguranju te analizira izazove u formuliranju i obuhvatu klauzula o tim rizicima u ugovorima o osiguranju, uzimajući pritom u obzir potencijalne probleme prigodom naknade šteta. Također, pokazuje se kako osiguratelji moraju prvo identificirati i prepoznati rizike te njima upravljati, a potom ih adekvatno opisati u odgovarajućim klauzulama u ugovoru o osiguranju. U radu se istražuje i uspoređuje praksa hrvatskih osiguratelja u ugovaranju osiguranja imovine, pokriću osnovnih i dopunskih rizika te se rezultati uspoređuju s praksom u Njemačkoj i primjerima iz drugih država. Dodatno, obrađuju se posebnosti procjene rizika prirodnih katastrofa, osigurateljni jaz s njegovim uzrocima i mogućim rješenjima te psihološki i bihevioralni čimbenici ponašanja pojedinaca, uključujući utjecaj prethodnog iskustva i prevencije. Posebice se ističe kompleksnost procjene rizika prirodnih katastrofa za osiguratelje, uključujući financijske implikacije i određivanje razumne premije, s ciljem doprinosa boljem prepoznavanju, razumijevanju i regulaciji ovih rizika u kontekstu klimatskih promjena i rastućih prijetnji.