Answers are grounded in this paper and cite their sources.
U ovom se radu analizira kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz članka 323.a Kaznenog zakona, uvedeno radi zaštite javnog reda, dostojanstva i sigurnosti pojedinaca. Rad nastoji doprinijeti kaznenopravnoj i kriminalno-političkoj raspravi utemeljenoj na dokazima ( evidence-based crime policy ), unaprijediti teorijsko razumijevanje te osigurati kvalitetniju primjenu kaznenog prava u ovom području. Poseban naglasak stavljen je na genezu i razvoj kaznenog djela, njegovu koliziju s prekršajima protiv javnog reda i mira te odnos prema drugim kaznenim djelima s elementima nasilja. Empirijska analiza podataka iz razdoblja 2015. – 2024. pokazuje višestruki porast broja prijavljenih slučajeva, osobito među maloljetnicima i u kontekstu međuvršnjačkog nasilja, pri čemu su počinitelji pretežno mlađi muškarci. Normativna analiza upućuje na izazove pravne nesigurnosti, ponajprije zbog nepreciznih pojmova poput „osobito drskog ponašanja” i „ponižavajućeg položaja”, što dovodi do arbitrarnosti u praksi i otežava razgraničenje prema prekršajima. Zaključno, u radu se ističe kako represija sama po sebi nema dostatan odvraćajući učinak te da je potreban integrirani pristup koji uključuje preciznije zakonsko normiranje, razvoj preventivnih programa, edukaciju i sustavnu primjenu odgojnih mjera kod maloljetnika radi jačanja pravne sigurnosti i učinkovitije zaštite ranjivih skupina u društvu.
No takes yet. Share an insight, caveat, or question.
Gudelj et al. (2025) studied this question.