What question did this study set out to answer?

This paper examines the use of grammatical forms in Marko Marulić’s works, focusing on his unique linguistic style.

June 23, 2026Open Access

Grammatical Word Forms in Marulić’s Poems

Key Points

This paper examines the use of grammatical forms in Marko Marulić’s works, focusing on his unique linguistic style.
Analysis of poetic forms in Marulić's three works: Judita, Suzana, and Molitva protiv Turkom.
Extraction and classification of lexical elements and grammatical variations present in the texts.
Study of linguistic influences from various Croatian dialects and historical literature.
Identified a diverse array of grammatical forms ranging from glagolitic heritage to various Croatian dialectal influences.
Noted the usage of complex syntax and morphology that incorporates elements from čakavian, kajkavian, and štokavian languages.
Highlighted the poetic flexibility with word forms that align with the rhythm and thematic content of Marulić's poetry.

Abstract

Rad govori o oblicima riječi koji se javljaju u Marulićevim djelima, a temelji se na ekscerpiranju građe triju poznatih Marulićevih djela u stihu, Judite, Suzane i Molitve suprotiva Turkom. Poznato je da je književni jezik Marka Marulića na čakavskim temeljima uz sudjelovanje kajkavskih i štokavskih elemenata te hrvatske glagoljaške baštine. Do sada se ponajviše govorilo o Marulićevu leksiku u kojemu nalazimo uz temeljnu čakavsku osnovicu i riječi iz kajkavskoga narječja, ali i štokavskoga i crkvenoslavenskoga književnoga jezika. Marko je Marulić često varirao ne samo riječi, nego i oblike riječi. Njegovi su pjesmotvori napisani svečanim, ali i vrlo složenim stihom, dvostruko rimovanim dvanaestercem pa je Marulić iz onoga što pripada hrvatskome jezičnom korpusu mogao birati što mu najbolje odgovara za sadržaj, broj stihova i srok. Uglavnom je izbor riječi, morfologije i sintakse bio iz (splitske) književnojezične čakavštine, ali za potrebe složenoga stiha, rime i izricanje misli imao je i veliki izbor oblika iz hrvatske srednjovjekovne, uglavnom glagoljaške književnosti i iz hrvatskih kajkavskih i štokavskih jezičnih sustava. Dakle, Marko Marulić u odabiru izričaja koje je držao hrvatskima ne zaustavlja se samo na izboru riječi, nego i oblika riječi. Tako se u sklonidbi i sprezanju javljaju mnogi oblici često u istom stihu iz glagoljaškoga nasljeđa i iz različitih hrvatskih jezičnih stilizacija (lokativ jednine imenica a-vrste, genitiv i instrumental množine imenica, česta uporaba neodređenih pridjeva, 1. osoba jednine prezenta, glagolski pridjev radni na -l i na -o, glagolski prilozi itd.).

Bookmark

View Full Paper