Syncope in Dilated Cardiomyopathy: A Contemporary Review of Arrhythmic Risk and Clinical Management

SAŽETAK: Sinkopa u bolesnika s dilatacijskom kardiomiopatijom (DCM) klinički je važan događaj koji je povezan s ventrikulskim aritmijama, poremećajima provođenja, progresijom srčanog zatajivanja (HF) i povećanim rizikom od iznenadne srčane smrti.Međutim, mehanizmi nastanka sinkope, njezina prognostička važnost i optimalne strategije zbrinjavanja još uvijek nisu potpuno razjašnjeni.Proveli smo polusustavni narativni pregled literature pretraživanjem baza PubMed/MEDLINE, Scopus, Ovid i Cochrane Library od njihova osnutka do 1.ožujka 2026.Strategija pretraživanja obuhvaćala je kombinacije pojmova "sinkopa", "dilatacijska kardiomiopatija", "ventrikulska aritmija", "iznenadna srčana smrt" i "implantabilni kardioverterski defibrilator".U analizu su uključena izvorna istraživanja, sustavni pregledi, metaanalize i ključne smjernice stručnih društava.Učestalost sinkope u bolesnika s DCM-om kreće se od 3,3 % u općim kohortama do približno 14 % u populacijama s uznapredovalim HF-om.Prevladavaju kardiogeni uzroci, osobito ventrikulske tahiaritmije i poremećaji provođenja, premda se navode i neuralno posredovana sinkopa te ortostatska hipotenzija.Suvremena procjena rizika sve se više temelji na nalazima magnetne rezonancije srca (CMR) s kasnim nakupljanjem gadolinija i prisutnošću visokorizičnih genskih varijanti.Sinkopa u bolesnika s DCM-om povezana je sa znatno povećanom smrtnošću, osobito kada se sumnja na aritmijski mehanizam, a liječenje implantabilnim kardioverterskim defibrilatorom znatno poboljšava preživljenje u odgovarajuće odabranih bolesnika.Stoga sinkopu u bolesnika s DCM-om treba smatrati događajem koji je vrlo važan za stratifikaciju rizika te koji zahtijeva pravodobnu i sustavnu obradu.Integracija kliničke procjene, praćenja ritma srca, CMR-a, elektrofiziološkog ispitivanja i genske evaluacije može poboljšati prepoznavanje visokorizičnih bolesnika i omogućiti individualizirano liječenje.SUMMARY: Syncope in patients with dilated cardiomyopathy (DCM) is a clinically important event associated with ventricular arrhythmias, conduction disease, progressive heart failure, and increased risk of sudden cardiac death.However, the mechanisms, prognostic implications, and optimal management strategies remain incompletely characterized.A semi-systematic narrative review was conducted using PubMed/MEDLINE, Scopus, Ovid, and the Cochrane Library from database inception through March 1, 2026.Search terms included combinations of "syncope," "dilated cardiomyopathy," "ventricular arrhythmia," "sudden cardiac death," and "implantable cardioverter-defibrillator."Original studies, systematic reviews, meta-analyses, and major society guidelines were included.The prevalence of syncope in DCM ranges from 3.3% in general DCM cohorts to approximately 14% in advanced heart failure populations.Cardiac causes predominate, particularly ventricular tachyarrhythmias and conduction disorders, although neurally mediated syncope and orthostatic hypotension also occur.Contemporary risk stratification increasingly incorporates cardiac magnetic resonance imaging with late gadolinium enhancement and high-risk genetic variants.Syncope in DCM is associated with significantly increased mortality, especially when arrhythmic mechanisms are suspected, and implantable cardioverter-defibrillator therapy substantially improves survival in appropriately selected patients.Syncope in DCM should therefore be regarded as a major risk-stratification event requiring prompt and systematic evaluation.Integration of clinical assessment, rhythm monitoring, cardiac magnetic resonance imaging, electrophysiological testing, and genetic evaluation may improve identification of high-risk patients and guide individualized management.