Answers are grounded in this paper and cite their sources.
Analiza ukazuje na važnost ljubavi u psihoterapiji, povezujući duhovnost i humanističku misao.
U kontekstu krize odnosa, gubitka duhovnih orijentira i porasta individualizma, ljubav se sve češće svodi na psihološki konstrukt ili emotivni impuls. Ovaj rad polazi od pretpostavke da je ljubav višedimenzionalan fenomen koji uključuje psihološku, etičku i duhovnu dimenziju. Usporedba dvaju autora, Berta Hellingera i Ericha Fromma, pruža komplementarne uvide koji pridonose dubljem razumijevanju odnosa između psihoterapije i duhovnosti. Hellinger ljubav promatra kao pokret duše unutar obiteljskih sustava, dok je Fromm opisuje kao etički čin koji zahtijeva volju, samospoznaju i predanost. Unatoč teorijskim razlikama, oba autora smatraju da ljubav nije emocija, već unutarnja orijentacija prema istini i cjelovitosti. Analiza se temelji na hermeneutsko-komparativnom pristupu kojim se razmatraju različita tumačenja ljubavi kod Hellingera i Fromma. Poseban je naglasak stavljen na mogućnosti integracije sistemskog i individualnog pristupa u suvremenoj psihoterapijskoj praksi. Cilj je omogućiti dijalog o ljubavi kao iscjeljujućoj snazi koja povezuje psihoterapiju, duhovnost i humanističku misao.
No takes yet. Share an insight, caveat, or question.
Valentina Ričković (2026) studied this question.
Synapse has enriched 10 related papers. Consider them for comparative context: