Institucionalna religioznost i personalni indiferentizam

U radu smo predstavili odnos između institucionalne i personalne religioznosti motreno iz muslimanske teološke perspektive, poslije čega smo naznačili ključne izazove koji su, posebno kod mlađih, vrlo slojeviti i koji trebaju ozbiljnu analizu. Između ostalog, riječ je o djelomičnoj institucionalnoj izmaknutosti, kao i o sve razvedenijoj interpretativnoj podlozi na koju su mlađi upućeni, uslijed čega oni teško da mogu razaznati odgovarajuću duhovno-intelektualnu nit koju bi trebali usvojiti. Također, vrijeme u kojemu živimo gotovo da podrazumijeva neprestane promjene, koje u biti zbore o dubljem nezadovoljstvu, uslijed čega je institucijski format samoga razumijevanja religioznosti često u potpunosti neatraktivan, ali, ipak ga je moguće premošćivati neposrednom upućenošću na one kojima se religijska poruka ili poduka upućuje, suživljavanjem s njima te neprestanim samoispravljanjem. To je jedan od načina da se mladim ljudima »pomogne«, ali i da se postigne institucionalna relevantnost i kredibilnost.