Answers are grounded in this paper and cite their sources.
Rad istražuje značenje biblijskih imena u modernim društvima, otkrivajući njihovu ulogu u kulturnoj memoriji.
Rad istražuje trajnost i značenja biblijskih imena u suvremenim društvima polazeći od pretpostavke da imenovanje nije puka jezična činjenica, nego duboko ukorijenjena kulturna praksa. Analiza 104 zemlje pokazuje da biblijska imena ustrajavaju i u visoko sekulariziranim društvima, pri čemu se otkrivaju složeni odnosi između religijske tradicije, kulturne memorije i identitetskih procesa. Biblijska imena nisu samo znak osobne religioznosti, nego funkcioniraju kao transgeneracijski nositelji kulturnog pamćenja i simboli pripadnosti, koji u različitim kontekstima mogu poprimiti nove, nerijetko i sekularizirane, konotacije. Posebna pažnja posvećena je teoriji kulturne memorije (Assmann), antropologiji imenovanja (Bodenhorn i vom Bruck) i socio-onomastičkim pristupima. Empirijski podaci – primjerice razlike u preferenciji starozavjetnih i novozavjetnih imena među kršćanskim i muslimanskim zajednicama – služe kao ilustracija šireg procesa u kojem imenovanje postaje način održavanja kulturnog kontinuiteta i artikuliranja identiteta unatoč promjenama u individualnoj religioznosti. Rad stoga otvara mogućnost za daljnju raspravu o tome kako se religijski simboli transformiraju i nastavljaju živjeti unutar kulturnih praksi modernog čovjeka.
No takes yet. Share an insight, caveat, or question.
Lauc et al. (2026) studied this question.
Synapse has enriched 10 related papers. Consider them for comparative context: